Do modrih dubina

            Kako je samo beskrajno more
            Vreme na čelu urezuje bore
            Da’l te ka jugu sećanje mami
            U sumrak, kad svetlost se podaje tami 

            Kako je tako duboko nebo
            Možda bih sada umreti trebo
            Tu lepotu da udahnu oči
            Da više tuga u oči ne kroči

            Kako bih samo voleo znati
            Da li ti lice za pučinom pati
            Da li bi sa mnom u spokoju vina
            Zauvek pošla do modrih dubina?
            
Tekst i muzika: Milan Korać

Skrovište

            Tražim skrovište od buke betona
            Inja samoće što se na zidove hvata
            Negde daleko od laži neona
            Mobilnih telefona, novca i sata

            Hoću muziku da čujem u sebi
            Osetim život i drveća šum
            Mirise Sunca, prašinu kraj puta
            Da me nekuda odnese drum

            Nebo hoću da vidim široko
            Pokrete vetra i puteve ptica
            Hoću da misli pustim visoko
            Da me odnese raskrsnica
            
Tekst i muzika: Milan Korać

Gde me vode ruke

            Nisam ja u ovoj sviti
            Mene veže drugi čvor
            Druge čini vezuju mi niti
            Odnose me u svoj dvor
            Nikad nisam bio isti

            Nikad nisam bio tvoj 
            Usnama me odvalačila tama
            U topao nespokoj 

            Slušam zvuke, odagnavam muke
            Osmehom se naoružavam
            Idem tamo gde me vode ruke
            Svakom dobro prizivam
            
Tekst i muzika: Milan Korać

Pogled

            Daleko Sunce čini se bližim
            Dok po pučini glatkoj svetluca
            Malena jedra po mastilu klize
            Šareni vetar po nozdrvi kljuca

            Tornjevi dana o nebo se češu
            Noseći mirise dalekog sveta
            Zabijaju koplja od borove smole
            U mozak bez bola i pokreta

            Svaka tuga dalekom se čini
            Jer svetlost je probila drvene kore
            Al' opet mi nemuštim jezikom šapće
            i pokreće slutnju prevrtljivo more
            
Tekst i muzika: Milan Korać

Zarobljena pesma

            Da mi je da nema zidova
            Kroz koje ne vidim te
            Da mi je da nema krovova
            Pod kojima ne vidim se

            Da mi je da sam opet mlad
            Da ne vidim kraj
            Da mi je da si stvorena
            Da budemo sjaj

            K’o iz sna prognana
            Pesma mojih obmana
            Zapliće se među prstima

            K’o od čežnje oteta
            Slika tvoga pokreta
            Zarobljena u očima
            
Tekst i muzika: Milan Korać

Kao da

            Vetar jaše vodama
            U sedlu zlatnih talasa
            Igraju u očima                          
            Obrisi popodneva        
            Kao da gledao nisam nikada

            Sumnja je izostala
            Meka ptica postala
            Iz dubina oteta
            Rečnom strujom odneta
            Kao da je bolest teška nestala

            U ritmu svakog koraka
            U pokretima oblaka
            U rupicama osmeha
            U pari svakog uzdaha
            Kao da stanuje sreća providna
            
Tekst i muzika: Milan Korać

Pesak mojih lutanja

            Nekad kad je vetar pratio naše korake
            Lica su nam hladna zagrevala mlade sne
            Nekad kad smo bili zagledani u proleće
            Čuli smo kako muzika 
            iz pravca sreće doleće

            U ovo doba uvek duva košava
            Da me na tebe podseća
            I zatvorim oči do novog svitanja
            Da te čujem kako u snu dišeš 
            ispod krošanja

            Nijedna od svih mojih putanja
            Ne vodi do tvog imena
            Al’ osetim da ti oko zaigra 
            Dok ti kosu gladi pesak mojih lutanja
            
Tekst i muzika: Milan Korać

I opet si tu

            Neutešne senke promiču
            Izgubljene u nerazumnom snu
            I opet si tu u mome neskladu

            Drvoredi kroz prozor promiču
            Sa tvojim licem se senke spotiču
            I opet si tu u mome neskladu

            Lutam, šankovi su obale
            Pristaništa za misli odbegle
            Al' opet si tu u mome neskladu
            
Tekst i muzika: Milan Korać

Scenario za san

            Instrumental
            
Muzika: Milan Korać