Galagerov bluz

              Privezane barke podno kišnog svoda
              sećaju na snove natopljene tugom
              tihujem na doku bez posade 
              broda
              galebove motrim u preletu dugom
              
              Poput  katedrale koja teško sanja
              ćutim nemir sveta u damaru pesme
              ceo sam od pene i rasutog 
              granja
              ali vodu ovu razdvojiti ne smem
              
              Milja je milion ostalo za jedrom
              samo da se jednom 
              rodnom kraju vratim
              i račune stare svojim zdravljem
              platim
              
              Milja je milion ostalo za jedrom  
              
Tekst: Miloš Zubac Muzika: Milan Korać

Idemo dalje

              Stani, razmisli
              Udahni polako
              Niko nije rekao
              Da će biti lako

              Idemo dalje, u ralje, u ralje
              Zarašće rane za čas
              Idemo dalje dok ludilo traje
              Usporiće dani u kas

              Vidi, dolaze laste
              Neka dečak poraste,
              A lako je nama za 
              
              Između nas je pustinja
              Hladna, a užarena

              Idemo dalje, u ralje, u ralje
              Zarašće rane za čas
              Idemo dalje, nek’ ludilo traje
              Usporiće dani u kas   
              
Tekst i muzika: Milan Korać

Studentska

              To zimsko jutro je nad Telepom osvanulo
              Sumorno i beživotno
              Pa ipak, cipele sam navukao
              I iz Sent Martona pošao
              
              Niz bulevar sada nosi me dan
              Pričam sa Slobom, ledi se dah
              Limanski džukci njuškaju okolo
              Dok ka Grbavici rolamo
              
              Ljudi promiču u kaputima
              Miris dopire iz pekara,
              A iznad nas jedva da se pomalja
              Zubato sunce iza oblaka
              
              Krenusmo negde, a ne znam ni gde
              Da nas još jednom život opije
              Kotrljamo se preko pločnika
              Cvili usna harmonika
              
              Usput je svaka stara kuća srušena
              Ruše ih aveti novog poretka,
              A gore, na skelama, čuju se psovke majstora
              Od ranog jutra kruži rakija
              
              Dok minus grize prste, uši i nos
              I mi ožedneli smo poprilično
              Korakom lakim kao trzalica
              Furamo u pravcu kafanica
              
              Za tili čas cunjali smo studenjakom
              Otpozdravili prijatelju svakom
              Svratismo i do studentskog radija
              gde Bogdan tursku kafu ispija
              
              Hiljadu usta ima nešto da kaže
              Nervozni prsti cigaretu traže
              Urbani šum stvara nesklad gradskih ulica
              Na asfaltu je ludnica
              
              Kad stigosmo u centar bilo je dva
              ulični svirač svira golubovima
              U Bistrou trese muzika
              sa membrane loših zvučnika
              - Konobar, iz gajbe daj Jelena dva -
              pa da počne svakodnevna rasprava
              
              Iz rukava svako vuče svoje teme
              Pijemo pivo, priča ispija vreme
              Tek kada poče da se smrkava
              Odosmo uz zvona crkava
              
              Nađosmo se i kod Srđana Fendera
              da isprobamo lampaška pojačala,
              a tamo bluz mašina odoleva
              naletima novog vremena
              
              - Odmah je veče - Kvazimodo reče
              kud god da kreneš vreme neminovno teče
              U potrazi za mirom gradskih laguna
              nazdravismo ispred Boguna
              
              Četvrtak je, hajmo u Foxtrot,
              tamo svira dobar džez
              gore na bini begeš plete sitan vez
              Kroz barski dim provide se lica
              muzičara večnih lutalica
              
              Eto vidiš druže kad se zahukta
              kreveta nema sve do svitanja
              I sve dok muzika ne prestane
              Čarolija ne nestane
              
Tekst i muzika: Milan Korać

Tamo-amo

              Iz kafane kući pijan
              Mal’ se ljulja paluba
              Osećaj je tako silan
              Poskakuju stopala

              Oteglo se putovanje
              Kuća se udaljila
              Noge idu kuda hoće
              Glava se zapalila

              Kad odjednom sretoh tebe
              Noć mi te podarila
              Sad u paru tamo-amo
              Sjajnim bulevarima

              Klupa hladna, zora rudi
              Negde blizu dragstora
              Shvatih da sam cele noći
              Plesao sa senkama
              
Tekst i muzika: Milan Korać

Napete strune

              Buka se nikad ne stišava
              Odjekuje sekundara u noći
              Ranjena jutra se kotrljaju
              U zagrljaj hladnoći
              
              Više ništa ne izgleda isto
              Koraci duboki kao misao
              Dok hodam tonem u asfalt
              Razum juri smisao
              
              Osuđen da budem budan
              Sve lakše napipavam kosti
              Nervi su napete strune
              Što sviraju bluz izvesnosti
              
              Mirim se s onim što jeste
              Jer tako izgleda mora
              Ispod oka svakog dana
              Osvane još jedna bora  
              
Tekst i muzika: Milan Korać

Gospodari rata

              Gospodari rata
              Vaši meci brzo lete
              Vi šaljete avione smrti
              Gradite velike rakete
              Krijete se iza zidova
              Iza masivnih stolova
              Samo želim da znate
              Vidim kroz vaše maske
              
              Vi koji ne učiniste ništa
              Sem stvaranja uništenja
              Igrate se mojim svetom
              Ko igračkom, bez mog htenja
              Pištolj mi stavljate u ruke
              Između nas gradite branu
              Okrećete se bez po muke
              I bežite na drugu stranu
              
              Kao Judu od davnina
              Krase vas laži i obmane
              Dok melje ratna mašina
              Želite da vam verujem
              Ali vidim kroz vaše oči
              I vidim kroz vašu silu
              Ko što vidim kroz vodu
              Što teče u kupatilu
              
              Vi podmećete okidače
              Među ljude, ko međ' ovce
              I udobno zavaljeni
              Brojite prljave novce
              Skrivate se u palatama
              Okićenim suvim zlatom
              Dok teče krv mladih ljudi
              I meša se sa blatom

              Posejaste najgori strah
              Koji se zamisliti može
              Da deca će postati prah
              Na ovom svetu kad se rode
              Zbog pretnji mojoj bebi
              Nerođenoj i bez imena
              Niste vredni ni kapi krvi
              Što teče vašim venama
              
              Mislite da sam neuk
              I da pričam preko reda
              Više vam paše muk
              Neg' brbljiva usta mlada
              Jedno sigurno znam
              Iako sammlađi od vas
              Ni Isus vam nikad ne bi
              Oprostio i pružio spas
              
              Samo da vas nešto pitam
              Je l’ vaš novac sveta kraj
              Zar mislite da će moći
              Kupiti vam oproštaj
              Kad smrt dođe po svoje
              U poludnevnu tmušu
              Ni dukati, ni sve blago
              Neće vam spasiti dušu
              
              Nadam se da će skoro
              Doći vaš smrtni čas
              Kovčege u koloni
              Pratiću u korak
              Gledaću dok vas spuštaju
              Duboko u crnu raku
              I čekati da se uverim
              Da ste u grobnom mraku
              
Tekst: Bob Dylan Prepev: Milan Korać Muzika: Traditional Aranžman: Milan Korać

Trčim kao Forest

              Ne dam da me crne misli odvode
              Ne dam da me kaput straha ogrne
              Gledam u svetlo da duša sebi nađe otvore

              Hodam stazom kojom nisam hodio
              Nebo je nisko, a sve mi je blisko
              Gde god da vodi me znam da ima mesta za mene

              Trčim kao Forest, za mnom tama ponire 
              Sa mnom tišina, sloboda i milina
              Sumraci vlažni u kosi, koraci bosi 
              
Tekst i muzika: Milan Korać

Predah

              Instrumental
              
Muzika: Milan Korać

Suveniri leta

              Kamen u dubini, krv u vodi
              Prvi dečakovi pokreti u slobodi
              Šestoro nogu po iglicama šeta
              U sećanju se slažu suveniri leta
              
              Udar groma, rascepljeno drvo
              Staroga kedra dabome je šteta
              Sad u miru dnevne sobe
              S police mirišu suveniri leta
              
              Toranj na Silbi, magare i sram
              Kad pevaju cvrčci navire seta
              U velikim očima vidim sebe
              I sve iščezle suvenire leta
              
Tekst i muzika: Milan Korać

Plovidba

              Tiha soba, ponoćni sati
              Plamen sveće pesnika prati
              Na putu tom ka zvezdama sjajnim
              Stazom od kamena slana
              I kapljicom mora u nozdrvi
              Mirisa Mediterana

              Brodovi neba što nose duše
              Večeras plove u modre luke
              Na zemlji ovoj ostaju suše
              I uskoro dolazi jesen
              Jer sve je manje odvažnih
              Kao što je Arsen

              U toj praznini što za njim osta
              Promiču reči, znamenja pusta
              Stihovi hrle u zagrljaj strofi
              I svakog zla se klone
              A duboko dole gde isti smo svi
              Trepere zvuci šansone
              
Tekst i muzika: Milan Korać

U tuđini

              Kao da je bilo juče
              Sunce je sijalo
              Svi zajedno kod kuće
              Ručak je prijao

              Sad negde u tuđini
              Nemi tumaramo
              Krijemo se u tmini
              I čudo čekamo

              Odlaze nekud ubogi ljudi
              Putem bez igde ičega
              Strpavši samo pesmu u grudi
              U džepu parče ničega

              Kud gleda ovo dete
              Garavoga lica
              U oku trag rakete
              Srušena ulica

              Kud vodi ova cesta
              Duža od sećanja
              Na svetu nema mesta
              Kao što je bio dom

              Po ovoj zemlji ne hodaju sveci
              Marširaju horde pogane
              Njihove ruke su čelični meci
              A snovi duše prognane
              
Tekst i muzika: Milan Korać

Vredelo je

              Zamisli me da kao pre, nesputan, tebi pružam ruke
              Zamisli se da kao pre, sa mnom hodaš, po površini vode
              
              Nestvarno je kad setim se one zime kad smo na trotoaru
              Crtali sne, a ulice behu prazne, samo za nas stvorene
              
              U glavi vetar lumpuje
              Ne dam da mi obriše 
              Tvoje male otiske
              U pesku moje duše
              
              Vredelo je i vredeće, a ožiljci nek stoje
              Naša će snaga nekome biti nada
              Za plovidbu u spokoje  
              
Tekst i muzika: Milan Korać